Scottovo kućno fotografiranje
> Najgora stvar kod amaterske pornografije je jedna činjenica: kada to radite sa srcem, ne želite samo da izgleda stvarno, već želite čak i slikati stvarne stvari. U praksi, izlog komercijalne pornografije je masivno svršavanje, sperma na grudima, sperma na guzici, curenje sperme, i zapravo, općenito, moglo bi se reći: sperma posvuda.
To nije problem za proizvodnu tvrtku. Glumac isprazni cijeli spremnik životvorne tvari na glumicu, a netko drugi s kamerom ili kamerom odradi ostatak posla.
Ali kod kuće ste samo vi, vaša djevojka (ili žena ili tko već) i kamera.
Zato prvo napravite predigru kako cijeli seks ne bi sličio nekakvom seksualnom nasilju. Zatim snimite nekoliko fotografija i na kraju također pripremite tu pornografiju.
Tek u tom trenutku, kada sprejom obojate svoju maketu i cijeli dnevni boravak, shvatite da to zapravo uopće ne želite fotografirati.
Libido ti je spao na nemjerljivu razinu, a ti se osjećaš kao da si ga upravo izbacila na neku odvratnu gonzo pornografiju i tražiš način da što prije zatvoriš preglednik od gađenja prema cijelom svijetu.
Na kraju pritisnete okidač nekoliko puta, ali negdje u podsvijesti ta trauma se ipak zalijepi za vas i više nikada nećete objaviti fotografije, štoviše, nećete ih ni montirati.
A tu je još jedna stvar koja bi također mogla pripadati u vitrinu: anal. Iako sam ga stavio na drugo mjesto, to je u osnovi puno frustrirajuće pitanje kada je u pitanju fotografija.
Dakle ukratko. Ako imate sreće i dogodi se kakva analka, imate pune ruke posla i stvarno nema mjesta zezanju s kamerom. A kad se situacija preokrene i ima mjesta za zezanje s kamerom, opet nema mjesta za anal, jer bi to dospjelo negdje na razinu seksualnog nasilja. A takve se stvari ne nose kod kuće jer nakon fotkanja želite otvoriti pivo i gledati kuharske emisije s djevojkom. A to ne funkcionira ako je prvo nazoveš.
On: "Što se događa?"
Ona: "Ništa."
On: "Dobro, ništa."
Ona: "Kako, onda ništa?"
Moj prvi i sadašnji digitalni SLR fotoaparat stigao je kući. Pun sreće i euforije objesio sam ga oko vrata, položio djevojku na krevet i krenuo u već opisani proces.
Nakon predigre krenuo sam s "doggy styleom" i htio sam za to napraviti odgovarajuću fotodokumentaciju.
Uzimam aparat i odjednom mi sine: "O moj Bože, ima možda deset kila."
Jednom rukom držiš guzicu, drugom držiš kameru i pokušavaš fokusirati.
Zbog težine aparata i pljeskanja dlanovima traje jako dugo, a kad napokon proradi shvatite da je erekcija tu. Samo leži tamo i izgleda kao da sam izašao iz ledenjačkog jezera.
Stručnjaci definitivno ne lažu kada kažu da stres ne pridonosi erekciji.
I tako nastavljate i nastavljate dok ne otkrijete sve zamke snimanja pornografije kod kuće. Ako želite izbjeći frustraciju, prestanite čitati na ovom mjestu i sjetite se ovog članka kada se sjetite da ćete jednog dana moći uhvatiti i posljednji detalj ovog "kućnog foto snimanja" i rezati barem kvalitetnu pornografiju poput Baťa cviczky.
Inače, moram vas upozoriti da ovdje cijelo vrijeme govorim o nasumičnom generatoru apsurdnih situacija. Osobno se ne sjećam fotoshootinga na kojem se nije dogodila takva situacija, a jako se veselim ponovnom snimanju i dogodi mi se neka nova apsurdna nezgoda.
Unatoč svim zamkama, snimanje domaće pornografije prekrasan je hobi. To nije hobi koji možete podijeliti s prijateljima ili čak obitelji, ali zahvaljujući internetu, svaki kreator "domaće pornografije" može pronaći vlastitu bazu obožavatelja. I vjerujte, skakat ćete od sreće zbog svakog novog obožavatelja!
Autor: Scott Boner
SAVJET: Vrijedi pogledati 13 savjeta za izradu kućnog videa.
